Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti

Radovi

 

  1. Josip Ivanović - Principi obrazovanja za interkulturalizam
  2. Yanka Totseva - Interkulturalno obrazovanje i obrazovna integracija u Bugarskoj – prošlost i sadašnjost
  3. Domini Bingham - Internacionalizacija pedagoškog rukovođenja u visokom obrazovanju – poteškoće i izazovi pri širenju centra za rukovođenje u visokom obrazovanju u Ujedinjenom Kraljevstvu
  4. Verica Jovanovski i Maja Horonitz - Međunarodni programi u školama i značaj u psihosocijalnom razvoju učenika s osvrtom na njihovu važnost u socioekonomskoj krizi suvremenog doba
  5. Tatjana Atanasoska i Dean Iliev - Problematika pripreme učitelja za interkulturalno obrazovanje
  6. Ana Mirković Moguš i Oksana Prosvirnina - Promicanje interkulturalnih aktivnosti putem online okruženja
  7. Marija Sablić, Alma Škugor i Edina Malkić - Odgoj i obrazovanje za interkulturalizam – IN MEDIAS RES
  8. Ranka Jindra, Anđelka Peko i Rahaela Varga - Učimo aktivno slušati (primjer iz interkulturalne zajednice)
  9. Dina Mehmedbegović - Posredovanje između sukobljenih identita u londonskim učionicama: rad u nastajanju
  10. Ines Bijelić - Interkulturalna kompetentnost učitelja u osnovnoj školi
  11. Vesnica Mlinarević i Maja Brust Nemet - Posjeduju li budući učitelji interkulturalne kompetencije za rad u izvan-nastavnim aktivnostima
  12. Snježana Kragulj i Renata Jukić - Interkulturalizam u nastavi
  13. Edita Borić, Ivana Perkovići Renata Hostić - Ravnopravnost spolova u udžbenicima prirode i društva
  14. Yosif Nounev - Centar za obrazovnu integraciju djece i studenata pripadnika etničkih manjina – prošlost, sadašnjost, budućnost
  15. Hajdicsné Varga Katalin - Tercijarno osposobljavanje stručnjaka za romsku manjinu u Mađarskoj
  16. Szücs Eszter Cecilia - Interkulturalizma u mađarskim dječjim vrtićima – integracija romske djece
  17. Goran Lapat - Učenici Romi u primarnom obrazovanju
  18. Josip Lepeš - Prilog unaprjeđivanju obrazovne prakse s romskom djecom
  19. Živorad Milenović - Obrazovanje bugarske nacionalne manjine u Srbiji
  20. Ksenija Romstein - Tko sam ja? Autobiografski iskaz djece s teškoćama u razvoju
  21. Dubravka Papa, Anica Perkovići Jasna Vujčić - Višejezičnost i interkulturalizam
  22. Nemesné Kiss Szilvia - Stvaranje nepismenosti naglašavanjem jezičnih poteškoća
  23. Emilija Reljac-Fajs - Interkulturalizam u osnovnoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika
  24. Ester Vidović - Interkulturalizam u nastavi engleskoga jezika u nižim razredima osnovne škole
  25. Jasna Šulentić Begić - Glazba i interkulturalnost
  26. Tihana Škojo - Interkulturalno iskustvo učenika nižih razreda osnovne škole na nastavi glazbene kulture
  27. Vesna Svalina - Školski pjevački zbor u međunarodnoj interkulturalnoj suradnji

PRINCIPI OBRAZOVANJA ZA INTERKULTURALIZAM

doc. dr. sc. Josip Ivanović
Učiteljski fakultet na mađarskom nastavnom jeziku
u Subotici Sveučilišta u Novom Sadu, Srbija josip.ivanovic@magister.uns.ac.rs

Sažetak: Obrazovanje za interkulturalizam je conditio sine qua nonrazvoja suvremenog društva. Interkulturalizam, međutim nije nešto što će nastati samo od sebe i razvijati se bez čovjekove obveze i ustrajnog iskazivanja kako njegove teorije tako i prakse. Da bi se to na valjan način ostvarivalo, poželjno bi bilo držati se sljedećih principa: princip opće društvene prihvaćenosti, princip usklađenosti s normativnim rješenjima u zemlji, princip usklađenosti sa sustavom školstva u zemlji, princip dragovoljnosti, princip cjelovite i pravodobne informiranosti, princip nastave na materinskom jeziku, princip konstantnosti i povremenosti, princip potpune suradnje sa svim relevantnim čimbenicima, princip suvremenosti i učinkovitosti, princip raznovrsnosti modela obrazovanja za interkulturalizam, princip vertikalne povezanosti i prohodnosti, princip temeljitog izučava materinskog jezika i njegove kulture, princip upoznavanja, uvažavanja i poštovanja pripadnika drugih naroda i nacionalnih manjina, princip radne i ekonomske sigurnosti odgojitelja i nastavnika, kao i princip permanentnog zalaganja za usavršavanje pravno normativnih temelja za afirmaciju i ostvarenje interkulturalizma u odgoju i obrazovanju.

Ključne riječi: obrazovanje za interkulturalizam, afirmacija interkulturalizma, principi obrazovanja za interkulturalizam, pravno-normativne pretpostavke interkulturalizma.

INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVNA INTEGRACIJA U BUGARSKOJ – PROŠLOST I BUDUĆNOST

Assoc. Prof. Ph.D Yanka Totseva
University of Shumen, Bulgaria ytotseva@gmail.com

Sažetak: U radu su izloženi problemi obrazovne integracije u kontekstu interkulturalnog obrazovanja u Bugarskoj. Sadrži kratak pregled prošlih iskustava. Prezentirane su zakonske odrednice obrazovanja manjina i njihove integracije. Analizirana je trenutna situacija u bugarskom školstvu koje je multikulturalno u obrazovnoj politici, ali nije još usvojilo vrijednosti interkulturalizma.

Ključne riječi: interkulturalno obrazovanje, obrazovna integracija, etničke manjine, socio-kulturalna raznolikost, desegregacija

INTERNACIONALIZACIJA PEDAGOŠKOG RUKOVOĐENJA U VISOKOM OBRAZOVANJU – POTEŠKOĆE I IZAZOVI PRI ŠIRENJU CENTRA ZA RUKOVOĐENJE U VISOKOM OBRAZOVANJU U UJEDINJENOM KRALJEVSTVU

Domini Bingham
Marketing and Research Officer,
London Centre for Leadership in Learning,
Institute of Education, United Kindgom d.bingham@ioe.ac.uk

Sažetak: Autorica opisuje širenje internacionalizacije visokog obrazovanja, pri čemu je predviđeno da će u sljedećih deset godina globalna potražnja za internacionalnim visokim obrazovanjem premašiti broj od sedam milijuna studenta. Rad je usmjeren na Londonski centar za rukovođenje u obrazovanju, ogranak Instituta za obrazovanju u Ujedinjenom Kraljevstvu, čija je zadaća unaprjeđivanje prakse na području regionalnog i internacionalnog rukovo-đenja. Ponuđen je iscrpan popis referenci.

Ključne riječi: internacionalizacija visokog obrazovanja, strategije internacionalizacije, obrazovanje za rukovođenje, međukulturni aspekti, situacijsko rukovođenje

MEĐUNARODNI PROGRAMI U ŠKOLAMA I ZNAČAJ U PSIHOSOCIJALNOM RAZVOJU UČENIKA S OSVRTOM NA NJIHOVU VAŽNOST U SOCIOEKONOMSKOJ KRIZI SUVREMENOG DOBA

mr. sc. Verica Jovanovski
Osnovna škola Dragutina Tadijanovića, Vukovar, Hrvatska verica.jovanovski@inet.hr
mr. sc. Maja Horonitz
Obrtnička škola, Osijek, Hrvatska maja.horonitz@os.t-com.hr

Sažetak: Obrazovanje se danas razlikuje od civilizacije do civilizacije. Najrazvijenije zemlje svijeta danas najviše ulažu u obrazovanje i iz toga izvlače nemjerljiv profit. Pitanja obrazovanja u EU uglavnom su nacionalnog karaktera te i Hrvatska povećava svoju uključenost u dostupne programe. Kultura je važan makrosustav u kojem se odvija razvoj i ona na brojne načine utječe na djetetovo ponašanje. U teorijama razvoja djece neosporno je neprekidno međudjelovanje naslijeđa, učenja i okoline. Međukulturalni programi u školama djeluju ciljano na okolinu i vrste učenja te izravno utječu na razvoj učenika: socijalni, emocionalni, spoznajni i moralni razvoj, razvoj pojma o sebi i spolnih uloga te razlika među spolovima i odnosi s vršnjacima. Ekonomska kriza i kod učenika može izazvati stres koji u velikoj mjeri može smanjiti vršnjačka pomoć drugih kultura utječući na dječje ponašanje i razvoj. Vršnjaci mogu biti model za ponašanje, prirodna skupina za usporedbu koji utječu na razvoj samo efikasnosti tj. na djetetov uvid u postupke koje je u stanju izvesti. Na primjeru OŠ Dragutina Tadijanovića iz Vukovara prikazat ćemo program međunarodne suradnje European Studies Programme, koji učenicima omogućuje stjecanje znanja u skladu sa svjetskim standardima, upoznaju ih sa hrvatskom i europskom kulturom, odgajaju za snošljivost i suradnju u multikulturalnom okruženju te razvijaju svijest o odgovornosti za okolinu. Zahvaljujući ICT-u prevladane su prepreke prostora i vremena te učenici razmjenjuju informacije na brz i jednostavan način. Zemlje koje moderniziraju svoj obrazovni sustav, a uspiju sačuvati vlastitu kulturu i tradiciju, imat će šanse vrlo brzo napredovati i dostići potreban stupanj ekonomskog i kulturnog razvoja. Zato je danas najveće bogatstvo razvijenih zemalja njihovo stanovništvo.

Ključne riječi: obrazovanje, nacija, globalizacija, međukulturalna suradnja, razvoj, ICT.

PROBLEMATIKA PRIPREME UČITELJA ZA INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE

Assoc. Prof. Ph.D. Atanasoska Tatjana
Faculty of Pedagogy Bitola, Macedonia
tatjana_atanasoska@yahoo.com
Assoc. Prof. Ph.D. Iliev Dean
Faculty of Pedagogy, Bitola, Macedonia
deanilval@yahoo.com

Sažetak: Kao glavna osoba odgojno-obrazovnog procesa, učitelj je odgovoran za pou-čavanje djece svim vrstama različitosti. Za to postoje mnogi programi, ali učitelji u Republici Makedoniji nemaju dovoljno praktičnog iskustva na ovome području. Ako analiziramo kurikulume obrazovanja učitelja, vidjet ćemo da je premalo njihovih sastavnica usmjereno na ovo pitanje. Također, nedovoljni su napori na području prakse kako bi se budućim učiteljima omogućilo stjecanje kompetencija za rad u multikulturalnoj učionici ili za razvoj interkulturalnih stavova i ponašanja. Ključne riječi: obrazovna politika učitelja, interkulturalna nastava, politika poduzimanja interkulturne akcija, razni modeli obrazovanja učitelja, promišljanje makedonske prakse

Ključne riječi: obrazovna politika učitelja, interkulturalna nastava, politika poduzimanja interkulturne akcija, razni modeli obrazovanja učitelja, promišljanje makedonske prakse

PROMICANJE INTERKULTURALNIH AKTIVNOSTI PUTEM ONLINE OKRUŽENJA

Ana Mirković Moguš, assistant
Faculty of Teacher Education, Osijek, Croatia
amirkovic@ufos.hr
Oksana Prosvirnina, senior teacher
Odessa National Polytechnical University, Ukraine
soc-onpu@mail.ru

Sažetak: U današnje vrijeme e-obrazovanje je globalni fenomen koji je strateški element marketinga i postavljanja visokog obrazovanja u međunarodne okvire. Njegova strateška važnost i rast temelje se na pretpostavci da je e-obrazovanje ‘bez granica’ što znači da uklanja granice ili uvjete u odnosu na vrijeme, prostor, udaljenost, tempo učenja, mobilnost i obrazovanje studenata. Globalni razvoj e-obrazovanja često zapostavlja pitanja kulturalnih razlika i stavova studenata prema obrazovanju i interkulturalizmu. Stoga je jedan od ciljeva ovog suradničkog istraživanja bio otkriti stavove studenata o uporabi Interneta, online okolina za učenje i društvenih mreža poput facebook-a, twitter-a, blogova u cilju olakšavanja interkulturalnog dijaloga i učenja. Drugi je važan cilj bio otkriti njihove stavove o interkulturalnosti i interkulturalnim kompetencijama. Ciljana skupina ispitanika su bili dodiplomski studenti iz Ukrajine (Odjel za psihologiju i kulturalne znanosti) i Hrvatske (Učiteljski fakultet). Iz rezultata istraživanja zaključili smo da većina hrvatskih i ukrajinskih studenata redovito koriste sredstva online komunikacije, posebice elektronsku poštu, facebook i vkontakte, ali njihova svjest o provođenju interkulturalnih aktivnosti kroz ova sredstva komunikacije nije u sukladnosti s korištenjem sredstava online komunikacije. Nadalje, elementi online okolina za učenje koje studenti smatraju korisnima u promicanju interkulturalnih aktivnosti su više tehnološkog tipa dok su elementi online okolina za učenje koje studeni prepoznaju kao izazove ili moguće prepreke u uspješnoj komunikaciji većinom subjektivne ili osobne naravi.

Ključne riječi: online okoline, e-obrazovanje, online komunikacija, stavovi, interkulturalno obrazovanje, promicanje

ODGOJ I OBRAZOVANJE ZAINTERKULTURALIZAM– IN MEDIAS RES

dr. sc. Marija Sablić
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska
msablic@ufos.hr
Alma Škugor, asistentica
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska
askugor@ufos.hr
Edina Malkić, dipl. pedagog i psiholog
Međunarodno Udruženje "Interaktivne otvorene škole",
Bosna i Hercegovina
muios@bih.net.ba

Sažetak: Interkulturalni odgoj i obrazovanje odnosno interkulturalno učenje, podrazumijeva puno više od jednostavnog postojanja svjesnosti o različitosti. Izuzetno je važno na koji se način interkulturalni sadržaji prezentiraju i jesu li oni usklađeni s temeljnim načelima ljudskih prava, mira i demokracije. Potrebno je oblikovati zajednicu u kojoj će se više uvažavati vrednote i interesi učenika i time odgovarajuće povezivati svakodnevna iskustva. Država bi trebala osiguravati uvjete za razvoj interkulturalne školske zajednice, a sam proces oblikovanja neka prepusti školi, učiteljima, učenicima i roditeljima. Osnovni je cilj ovoga istraživanja usporediti načine na koji učitelji ostvaruju interkulturalni odgoj i obrazovanje u Osijeku, Republika Hrvatska i Tuzli, Bosna i Hercegovina. Razlog zbog kojega smo odabrali ove dvije zemlje treba tražiti u činjenici da su one, a poglavito njihova rubna područja, prostori na kojima žive pripadnici različitih naroda i manjina. U radu se ispituje kako učitelji ostvaruju interkulturalnu suradnju unutar školske zajednice te s kojim zaprekama se susreću, koje osobine prema mišljenjima ispitanika treba imati interkulturalno kompetentan učitelj te u kojim nastavnim predmetima i temama učitelji promiču interkulturalizam. Na temelju dobivenih odgovora učitelja, može se zaključiti da se većina učitelja strogo pridržava nastavnih programa, ali da ima i onih koji pokazuju inicijativu unoseći specifične sadržaje i iskustva ovisno o trenutačnoj situaciji ili događajima u njihovoj bližoj ili daljnjoj okolini. Unatoč činjenici da postoje različiti nacionalni programi za obrazovanje romske manjine, u oba je grada najveći problem upravo rad s romskim učenicima. U Osijeku je izražen problem s organizacijom nastave vjeronauka dok u Tuzli ne nailazimo na takav problem jer obrazovni sustav BiH propisuje organiziranje vjerske nastave u školi prema vjeroispovijesti učenika. Određeni broj učitelja izražava želju za razvojem interkulturalnoga odgoja i obrazovanja te možemo zaključiti kako u školama ima mjesta za održavanje različitih kulturalnih identiteta. Mišljenja smo da su potrebni novi programi na učiteljskim fakultetima koji će stvoriti "novu" generaciju učitelja posebno pripremljenu za poučavanje i odgajanje u interkulturalnim situacijama, tj. u situacijama koje su obilje-žene kulturnim interakcijama, ali isto tako uključiti učitelje u školi te im ponuditi načine na koje mogu nadoknaditi znanja i razviti vještine za rad i jačanje interkulturalne kompetencije, u razrednom i školskom okruženju. ali i u kontekstu učitelja koji su u službi da treba pronaći modalitete kako da nadoknade znanja i razviju vještine za rad i jačanje interkulturalne komponente u razrednom i školskom okruženju.

Ključne riječi: odgoj i obrazovanje za interkulturalizam, učitelji, manjinske zajednice, usporedba Osijek – Tuzla

UČIMO AKTIVNO SLUŠATI (PRIMJER IZ INTERKULTURALNE ZAJEDNICE)

mr. sc. Ranka Jindra
rjindra@ufos.hr
izv. prof. dr. sc. Anđelka Peko
apeko@ufos.hr
Rahaela Varga, asistentica
rvarga@ufos.hr
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska

Sažetak: U komunikaciji kao osnovi ne samo interkulturalnoga obrazovanja većobrazovanja uopće, posebnu važnost ima dio koji uključuje aktivno slušanje. Cilj rada jest ukazati na potrebu razvijanja vještina aktivnog slušanja te razraditi moguće pristupe u razvijanju potrebnih vještina. Rezultati istraživanja nastavne komunikacije ukazuju na još uvijek značajnu verbalnu aktivnost nastavnika, ali ipak uz pozitivnu promjenu, tj. viši udio govora učenika u nastavnom procesu. S obzirom na potrebu da se poboljša komunikacijska klima u suvremenim školama i osposobe svi sudionici odgojno-obrazovnog procesa za suočavanje s interkulturalnim izazovima današnjice, primjenom kvalitativne metode analiziran je projekt koji je za cilj imao poticati slušanje u multikulturalnim zajednicama i zajednički graditi pokidane mostove. Provo-đen je u lokalnim zajednicama istočne Hrvatske te može poslužiti kao jedna mogućnost u primjeni metoda aktivnoga slušanja. Postignuti pozitivni rezultati ukazuju na višestruku dobrobit primjene vještine aktivnog slušanja. Ovaj rad ukazuje na mogući transfer metoda i postupaka i na školsko obrazovanje. Razvijanjem vještina slušanja možemo mijenjati odnose u školi i to ne samo vršnjačke odnose, veći odnose među kolegama, odnose učenika i učitelja, i odnos škole i roditelja. Učeći iz zajednice o aktivnom slušanju i uvodeći ovakve projekte u institucionalne, okvire možemo pridonijeti pobolj-šanju komunikacije i međuljudskih odnosa u školi. Za ugrađivanje aktivnog slušanja u odgojno-obrazovni sustav potrebno je osposobiti aktivno učiteljstvo kao i buduće učitelje za vještine aktivnog slušanja pomoću kojih će prepoznavati probleme u razredu, obitelji, užoj i široj zajednici. Aktivno slušanje omogućuje uklanjanje stereotipa i predrasuda, kao i primjenu strategija za poboljšanje komunikacijskih vještina.

Ključne riječi: aktivno slušanje, nastavna komunikacija, interkulturalno obrazovanje, interkulturalna zajednica, škola

POSREDOVANJE IZMEĐU SUKOBLJENIH IDENTITETA U LONDONSKIM UČIONICAMA: RAD U NASTAJANJU

dr Dina Mehmedbegović
Institute of Education, University of London, United Kindgom
D.Mehmedbegovic@ioe.ac.uk

Sažetak: Rad se temelji na istraživanju koje je u tijeku, a odnosi se na londonske škole. Cilj mu je istražiti koju ulogu može imati autobiografsko pisanje u razvoju interkulturalnog poučavanja i učenja. Razredi s učenicima različitog podrijetla, a čiji su narodi u sukobu, jedna su od brojnih posljedica globalizacije s kojom su suočeni učitelji u velikim gradovima. Autobiografski pristup pomaže u takvim situacijama na afirmativan način. Također doprinosi tomu da djeca ne doživljavaju nastavne sadržaje potpuno odvojenima od stvarnog života. Prezentirani rad istražuje načine na koji se može postići visoka uključenost učenika u nastavu. Povezivanje razrednih situacija sa širim aspektima globalizacije potiče na promišljanje o ulozi kurikuluma u razvoju interkulturalnih zajednica. Rad se bavi i razlikama između multikulturalnih i interkulturalnih društva, kao i stavom da je obrazovni sustav jedan od glavnih stupova procesa razvitka interkulturalne suradnje.

Ključne riječi: autobiografija, autobiografski pristup, multikulturalno, interkulturalno, globalizacija, globalizirani gradovi, narodi u sukobu

INTERKULTURALNA KOMPETENTNOST UČITELJA U OSNOVNOJ ŠKOLI

mr. sc. Ines Bijelić
Osnovna škola Sućidar, Split
Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za učiteljski studij, Hrvatska
ibijelic@ffst.hr

Sažetak: Proteklih smo godina svjedoci mnogih promjena u području suvremenog odgoja i obrazovanja, a samim time i položaja učitelja u suvremenoj školi. Potrebne kompetencije učitelja postaju sve složenije kako bi mogle odgovoriti na nove izazove i zahtjeve drugačijeg karaktera. Jedna od zasigurno važnijih kompetencija suvremenog učitelja je interkulturalna kompetencija koja od učitelja iziskuje permanentno usavršavanje. U radu se stoga kritički razmatra interkulturalna kompetentnost učitelja u osnovnoj školi kao jednih od ključnih nositelja praktične provedbe interkulturalnog odgoja i obrazovanja s osobitim naglaskom na analizu i tumačenje osnovnih komponenti interkulturalne kompetentnosti. U empirijskom dijelu istraživanja, među učiteljima/icama razredne i predmetne nastave zaposlenih u osnovnim školama Splitsko-dalmatinske županije, željelo se ispitati poznavanje interkulturalnih sadržaja, način provedbe interkulturalnog odgoja i obrazovanja te interkulturalna osjetljivost učitelja u osnovnoj školi s obzirom na sociodemografska obilježja ispitanika. Rezultati istraživanja pokazuju stupanj interkulturalne kompetentnosti današnjih učitelja u osnovnim školama te daju poticaj za promišljanje prilikom kreiranja programa obrazovanja učitelja za interkulturalizam, kako kroz studij tako i tijekom cjeloživotnog stručnog razvoja, a sve sa svrhom kako bi bili osposobljeni promicati vrijednosti kao što su uvažavanje različitosti, suradnja, tolerancija i ravnopravnost.

Ključne riječi: interkulturalni odgoj i obrazovanje, interkulturalni kurikulum, interkulturalne kompetencije učitelja, interkulturalne komunikacije, multikulturalizam

POSJEDUJU LI BUDUĆI UČITELJI INTERKULTURALNE KOMPETENCIJE ZA RAD U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA

doc. dr. sc. Vesnica Mlinarević
vmlinarevic@ufos.hr
Maja Brust Nemet, asistentica
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska
mbrust@ufos.hr

Sažetak: Razvoj interkulturalnih kompetencija osjetljiv je i cjeloživotni proces. Osposobljavanje osobe za suživot u multikulturnom okružju pedagoški je zadatak. S njim valja započeti veću dječjem vrtiću i osnovnoj školi s procesom socijalizacije te odgoja i obrazovanja, a nastavlja se tijekom cjeloživotnoga obrazovanja. Značajnu ulogu u tom procesu imaju škole i učiteljski fakulteti koji obrazuju buduće učitelje-glavne pokretače i medijatore u stjecanju interkulturalnih sadržaja i vrednota. Promicanjem interkulturalnih sadržaja unutar kolegija na učiteljskim studijima omogućava se osvješćivanje budućih učitelja o važnosti stvaranja interkulturalnih kompetencija koje su neophodne za interakciju s učenicima. Stečene interkulturalne kompetencije budući će učitelji provesti u cjelokupan odgojno-obrazovni proces, a posebno unutar izvannastavnih aktivnosti - terenske nastave, međuškolskih projekata, školskih svečanosti, natjecanja i međunarodnih manifestacija. Obogaćeni interkulturalnim sadržajima tijekom studija i neformalnoga obrazovanja učitelji će moći poticati učenike na promoviranje i oblikovanje stava otvorenosti prema drugima, promicati jednakost i međusobno uvažavanje u cjelokupnoj društvenoj zajednici. U radu su analizirani sadržaji integriranih preddiplomskih i diplomskih petogodišnjih sveučilišnih studijskih programa za školskoga učitelja s Učiteljskih fakulteta u Osijeku, Rijeci, Zadru i Splitu. Ispitani su također stavovi studenata Učiteljskog fakulteta u Osijeku o važnosti stečenih interkulturalnih kompetencija koje pružaju mogućnosti ostvarivanja uspješnije komunikacije, empatije te smanjenje predrasuda, stereotipa i diskriminacije u odgojno-obrazovnim ustanovama i šire. Radom se želi poticati svijest studenata učiteljskoga studija o promicanju kulturalnih, ali i interkulturalnih vrijednosti i vještina koje će primjenjivati u nastavi i izvannastavnim aktivnostima.

Ključne riječi: interkulturalnost, kompetencije, studenti, učiteljski studiji, izvannastavne aktivnosti

INTERKULTURALIZAM U NASTAVI

Snježana Kragulj, asistentica
Učiteljski fakultet u Osijeku
skragulj@ufos.hr
mr. sc. Renata Jukić
rjukic@ffos.hr
Filozofski fakultet u Osijeku, Hrvatska

Sažetak: Autorice promišljaju o temama multikulturalizma i interkulturalizma, a poseban naglasak stavljaju na nužnost promijenjenih uloga škole, nastave i nastavnika koje su odraz promijenjenih društvenih okolnosti. Multikulturalni kontekst društva nastavi upućuje nove zahtjeve na koje ona mora odgovoriti novim rješenjima u obliku osposobljenosti u interakcijama s različitim kulturalnim manjinama, pružanju mogućnosti stjecanja interkulturalnih kompetencija, uvažavajući i poštivajući kulture i običaje pripadnika kulturnih manjina. Interkulturalni izazovi koji stoje pred nastavnicima uspješno se mogu prevladati raznim oblicima stručnog usavršavanja koje bi im omogućilo stjecanje znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za uspješno obavljanje posla u promijenjenim društvenim zahtjevima. Nastavnik ima sve veću ulogu medijatora i postaje povoljni medij susreta kultura kojima bogati sadržaje nastave. Autorice naglašavaju i važnost medija kao nezaobilaznih pomagača u odgoju i obrazovanju za interkulturalizam. U istraživanju se donose rezultati o odnosu ispitanika prema manjinskim kulturama, poznavanju vlastite kulture, ulozi i potrebnosti stranih jezika u nastavi, spremnosti na suradnju s kulturalno drugačijim te uspješnost primjene interkulturalnih sadržaja u različitim područjima u kojima dominiraju društvene znanosti iz kojih se u najvećem postotku izdvojila pedagogija (77,03%); prisutnost stereotipa i predrasuda ispitanika prema pripadnicima različitih nacionalnosti. Posljednji dio instrumenta ispitivao je potrebe i interese ispitanika prema sadržajima koje bi oni voljeli vidjeti u školskom kurikulumu. Najveću su zainteresiranost ispitanika ponudili sadržaji o spolnom odgoju (79,72%), a odmah iza njega slijede sadržaji koji bi se bavili poučavanjem o različitim kulturama i običajima (68,92%) što pokazuje motivaciju ispitanika za bavljenje navedenom problematikom. Na osnovi dobivenih rezultata autorice nude prijedloge i moguća rješenja koja bi nastavu učinili uspješnijom.

Ključne riječi: interkulturalizam, nastava, nastavnik, odgoj, obrazovanje, odgojno-obrazovna ustanova

RAVNOPRAVNOST SPOLOVA U UDŽBENICIMA PRIRODE I DRUŠTVA

izv. prof. dr.sc. Edita Borić
eboric@ufos.hr
Ivana Perković, asistentica
iperkovic@ufos.hr
Učiteljski fakultet, Sveučilište u Osijeku, Hrvatska
magistra primarnoga obrazovanja Renata Hostić

Sažetak: U ovom smo radu pošli od pretpostavke da u udžbenicima i radnim bilježnicama dominira društvena nejednakost muškaraca i žena u smislu stvarne muške dominacije i ženske subordinacije u raznim područjima društvenoga života. Analizirali smo ilustracije muških i ženskih likova te frekvencije obraćanja i imenovanja u muškom i ženskom rodu, ali i zastupljenost zanimanja u muškom i ženskom rodu u tekstu i na ilustracijama u udžbenicima i radnim bilježnicama Prirode i društva. Analizirali smo ukupno tri udžbenika i pripadajuće im radne bilježnice za 1. razred. Rezultati upućuju da su ilustracije muških i ženskih likova, kao i obraćanje u muškom i ženskom rodu, dijelovi u kojima ravnopravnost najviše dolazi do izražaja. Najviše smo rodnih stereotipa uočili pri imenovanju u muškom i ženskom rodu. Zanimanja muškaraca u udžbenicima i radnim bilježnicama nisu samo brojčano nadmoćnija, već su i raznovrsnija, raspoređena po školskim spremama od najniže do najviše, dok su ženska zanimanja vrlo jednolika, stereotipna i tek s pokojom suvremenom iznimkom. Da bi udžbenici i radne bilježnice bili rodno osjetljivi, u njima bi pitanja trebala biti formulirana u oba roda, a likovi prikazani na način koji ne podržava rodne stereotipe odnosno koji ne govori da su određena ponašanja ili zanimanja prikladna samo za žene ili pak samo za muškarce.

Ključne riječi: ravnopravnost, rodna osjetljivost jezika, rodni stereotipi, udžbenici i radne bilježnice Prirode i društva, ilustracije muških i ženskih likova

CENTAR ZA OBRAZOVNU INTEGRACIJU DJECE I STUDENATA PRIPADNIKA ETNIČKIH MANJINA – PROŠLOST, SADAŠNJOST, BUDUĆNOST

Ph.D. Yosif Nounev
Ministry of Education, Youth and Science, Bulgaria
inunev@abv.bg

Sažetak: Rad analizira povijest i trenutni status Centra za obrazovnu integraciju djece i studenata pripadnika etničkih manjina u Bugarskoj kao rezultat inicijative Ministarstva obrazovanja, mladeži i znanosti. Predložene su promjene u smjernicama rada Centra kako bi se povećala sposobnost Centra, škola, sveučilišta, budućih učitelja i nevladinih organizacija da poboljšaju kvalitetu rada i ujedine svoja nastojanja za boljim multikulturalnim suživotom i uzajamnim obogaćivanjem.

Ključne riječi: etničke manjine, interkulturalno obrazovanje, obrazovna integracija

TERCIJARNO OSPOSOBLJAVANJE STRUČNJAKA ZA ROMSKU MANJINU U MAĐARSKOJ

Associate Professor PhD, Hajdicsné Varga, Katalin
University of Kaposvár
Faculty of Pedagogy, Hungary

Sažetak: Možemo govoriti o dvostrukim tendencijama razvoja u visokom obrazovanju. Jedna se odnosi na povećanje integracije romskih učenika u obrazovni sustav (gimnazije, tehničke srednje škole, tercijarno obrazovanje). Postoje primjeri dobre prakse, ali to je nedovoljno. Kao što Forray navodi, istraživanja pokazuju povećanje broja romskih studenata na određenim fakultetima i sveučilištima. Ipak, njihov broj je daleko manji od postotno očekivane zastupljenosti. Trebamo biti zadovoljni što su, unatoč malom udjelu, Romi ipak prisutni na studijima kao što su pravo, informatika, medicina i strojarstvo, što ranije nije bio slučaj (Forray, 2009., 441). Druga tendencija razvoja jest integracija studija romske kulture u školske kurikulume, što se trenutno prilično uspješno ostvaruje na području humanističkih i društvenih znanosti.

Ključne riječi: studij romologije/ciganologije, Romska etnička manjina, visokoškolsko obrazovanje, obrazovanje učitelja

INTERKULTURALIZAM U MAĐARSKIM VRTIĆIMA – INTEGRACIJA ROMSKE DJECE

Szücs, Eszter Cecilia, Junior assistant professor
University of Kaposvár,
Faculty of Pedagogy, Hungary
esztercecilia@gmail.com

Sažetak: Pitanje predškolskog obrazovanja romske djece već je dugo u središtu pozornosti u Mađarskoj. Stručnjaci se slažu da su djeca koja su uključena u vrtiću prednosti pred ostalom djecom kasnije u osnovnoj školi. Romska manjina je u nezavidnom položaju na tržištu rada, posebice zbog niske razine obrazovanja. Ipak, pozitivno je što se broj romske djece koja pohađaju vrtić učetverostručio u odnosu na 1970. U današnjim mađarskim vrtićima djeca koja dolaze iz nepovoljnih sredina, uključujući i Rome, predstavljaju problem za odgajatelje jer u njima vrijede društvene norme niže srednje klase. Ne čudi stoga što će se odgajatelji, koji posjeduju znanje o primarnoj socijalizaciji i kulturnim specifičnostima njihove skupine, ponašati zaštitnički (Hajdicsné, 2008.). Mađarska se mora suočiti sa zahtjevima manjinskih skupina. U posljednjem desetljeću tercijarno obrazovanje je počelo pripremati visoko kvalificirane prosvjetne djelatnike koji su se sposobni nositi s europskom razinom obrazovanja koje naglašava važnost multikulturalnog i interkulturalnog odgoja i obrazovanja. U radu se govori o poteškoćama koje romske obitelji doživljavaju u susretu s predškolskim ustanovama svoje djece; o poteškoćama koje odgajatelji imaju pri susretu s romskom djecom. U uvodu prikazan položaj romske manjine u Mađarskoj i stanje novog interkulturalnog odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: vrtić, socijalni problemi, obrazovanje manjina, socijalizacija, integracija

UČENICI ROMI U PRIMARNOM OBRAZOVANJU

mr. Goran Lapat
Učiteljski fakultet u Zagrebu, Odsjek u Čakovcu, Hrvatska
goran.lapat@vus-ck.hr

Sažetak: Ovaj rad prikazuje specifičnosti nastave učenika Roma u primarnom obrazovanju. Slabi rezultati koje ostvaruju učenici Romi u školi velik su problem na koji treba djelovati odmah. U ovom se slučaju pred učitelje, uz stručno i metodičko znanje i sposobnost motivacije učenika, postavlja i etička i interkulturalna komponenta. Pri tome je neizbježna i interdisciplinarnost i suradničko učenje. Današnje društvo puno dinamičnih i kompleksnih promjena učitelja stavlja pred brojne i nepredvidive životne izazove. Takav izazov je i obrazovanje učenika Roma koji dolaze u prvi razred s nedovoljnim poznavanjem hrvatskog jezika, s nerazvijenim higijenskim navikama, s problemima u ponašanju. Trend, ipak, ide u pravom smjeru, ali presporo. Požrtvovnost, trud i optimizam koji iskazuju odgojitelji i učitelji nisu dovoljni romskoj djeci da savladaju program i program koji propisuje MZOS. Velika je odgovornost na roditeljima i njihovoj spremnosti da odgovore potrebama djece od rođenja do šeste godine života. Uključivanje djece u predškolske oblike, ali od najranije dobi, rješenje je za lakšu integraciju romskih učenika u sustav odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: Romi, odgoj, etničke manjine, kulturni pluralizam, primarno obrazovanje

PRILOG UNAPRJEĐIVANJU OBRAZOVNE PRAKSE S ROMSKOM DJECOM

doc. dr. sc. Josip Lepeš
Učiteljski fakultet na mađarskom nastavnom jeziku
u Subotici Sveučilišta u Novom Sadu, Srbija
lepes@tippnet.rs

Sažetak: Vrlo su rijetka istraživanja koja prikazuju kinantropološke pokazatelje romske djece i koja se tom problematikom bave u odgovarajućem opsegu u odnosu na humanu biologiju, ali i statističke zakonitosti. Cilj je našega istraaživanja bio usporediti razvojne pokazatelje romske i neromske djece raznog uzrasta te izvršiti analizu pokazatelja tjelesnog razvoja i rezultata motoričkih postignuća. Ukoliko se utvrdi da su razlike upozoravajuće, treba utvrditi u kojoj mjeri romska djeca zaostaju u razvoju. U istraživanje smo uključili 184 učenika koji su se odredili kao pripadnici romske populacije na teritoriju općina Kanjiža i Novi Kneževac, a u uzorak smo uzeli i dječake neromske populacije u istom broju. Starosna dob dječaka iz obje skupine (romske i neromske djece) nalazila se u rasponu od 6,5 do 14,5 godina tijekom istraživanja.

Ključne riječi: BMI, brzina, izdržljivost.

OBRAZOVANJE BUGARSKE NACIONALNE MANJINE U SRBIJI

mr. sc. Živorad Milenović
Učiteljski fakultet, Leposavić, Srbija
zivorad.milenovic@pr.ac.rs

Sažetak: U radu su iznesni rezultati istraživanja obrazovanja bugarske nacionalne manjine u Srbiji. Polazeći od predmeta i cilja rada, zadatci istraživanja su identifikacija stavova i mišljenja stanovništva bugarske nacionalne manjine o svome obrazovanju u Republici Srbiji. Istraživanje je provedeno u Nišu koji predstavlja multietničku sredinu i u gradovima južne Srbije Dimitrovgrad i Bosilegrad u kojima većinom živi bugarsko stanovništvo. Podatci prikupljeni upitnikom obrađeni su jednofaktorskom univarijantnom ANOVA analizom. Rezultati istraživanja dobiveni su F-testom i prema izračunatim aritmetičkim sredinama potvrdili su hipotezu istraživanja da je stanovništvo bugarske nacionalne manjine uključeno u sve razine obrazovanja u Srbiji, ali većina svoje obrazovanje, posebno u ruralnim sredinama, završava sa srednjom školom. Iskazana je i potreba za dvojezičnim obrazovanjem kao mogućim vidom obrazovanja u osnovnim i srednjim školama u mjestima gde većinom živi bugarsko stanovništvo. Rezultati istraživanja prikazani su u formi zaključka, a dane su i pedagoške implikacije u cilju unapređivanja obrazovanja bugarske nacionalne manjine u Srbiji.

Ključne riječi: obrazovanje, osnovno obrazovanje, srednje obrazovanje, multikulturalnost, interkulturalnost, Srbija, bugarska nacionalna manjina

TKO SAM JA? AUTOBIOGRAFSKI ISKAZ DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

Ksenija Romstein, asistentica
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska
kromstein@ufos.hr

Sažetak: Renesansno viđenje čovjeka kao "homo fabera" i danas se potvrđuje u istraživanjima neuroznanosti, sociologije, filozofije i pedagogije. Konstruiranje individualnog (ja) u tenzijskom je odnosu sa kolektivnim (oni). Odnosno, dok je individualno interpretativno i integrativno, kolektivno se odlikuje funkcionalnom prikladnošću. Obzirom da je heterogenost društva prirodna, postavlja se pitanje odnosa viđenja samoga sebe u okvirima personalnih atributa i utjecaja okruženja na građenje identiteta. Interpretacija tog odnosa počiva na dominantnoj socijalnoj ideologiji i izravno utječe na stvaranje "kategorija" ljudi. To za djecu s teškoćama u razvoju predstavlja dvojaku opasnost: građenje unutarnjeg koncepta o sebi tj. identiteta kroz iskustva socijalnog položaja nastalog nepravednim socijalnim aranžmanima te zadržavanje statusa quo stvorenih relacija. Interkulturalizam, bez obzira na brojne definicije, predstavlja vrijednost. On je komplementaran s filozofijom inkluzije koja se temelji na pozitivnoj diferencijaciji i koja "teškoće u razvoju" tumači kao odraz normativne orijentacije društva. U ovome će se radu podastrijeti viđenja osobnih karakteristika djece s teškoćama u razvoju. Dobiveni rezultati imati će pragmatičnu vrijednost te će biti upotrebljivi praktičarima (u prvome redu odgojiteljima, učiteljima, pedagozima i rehabilitatorima) za dizajniranje razvojno primjerenog okruženja te studentima kao potporanj u promišljanju o kompleksnosti teškoće i građenju osobnih kriterija interkulturalizma.

Ključne riječi: autobiografija, djeca s teškoćama u razvoju, identitet, interkulturalizam, inkluzija

VIŠEJEZIČNOST I INTERKULTURALIZAM

Dubravka Papa, predavač
Pravni fakultet u Osijeku
dpapa@pravos.hr
Anica Perković, viši predavač
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
panica@pfos.hr
Jasna Vujčić, predavač
Srednja škola M. A. Reljkovića
Slavonski Brod
Hrvatska

Sažetak: U radu se razmatra uloga i svijest o nužnosti višejezičnosti u ostvarivanju interkulturalnoga dijaloga. Jezična raznolikost obogaćuje kulturno naslijeđe i identitet Europske unije jer je jezik most interkulturalne komunikacije. Višejezičnost je u tom smislu značajan čimbenik cjeloživotnoga obrazovanja i mobilnosti europskih građana, posebice govornika tzv. "malih" jezika Europske unije kao i preduvjet za stjecanje "interkulturalnoga demokratskoga državljanstva".

Ključne riječi: višejezičnost, interkulturalni dijalog, cjeloživotno obrazovanje

STVARANJE NEPISMENOSTI NAGLAŠAVANJEM JEZIČNIH POTEŠKOĆA

Assoc. Prof. Ph.D. Nemesné Kiss, Szilvia
Kaposvár University
Faculty of Pedagogy, Hungary
nkisszilvia@gmail.com

Sažetak: Rad se temelji na rezultatima istraživanja usvajanja materinskog jezika učenika pripadnika romske manjine u Mađarskoj. Mikro mjerenja su potvrdila hipotezu da su romski učenici u nepovoljnom položaju glede njihove vještine uporabe jezika. Da bismo razumjeli jezične poteškoće, moramo poznavati norme romskih skupina koje se odnose na uporabu jezika. Rješavanje problema je hitan pedagoški zadatak jer je broj učenika koji prekidaju školovanje u porastu. Neriješeni problemi mogu rezultirati funkcionalnom nepismenošću u odrasloj dobi. Primanje i obrada informacija postaje sve teža. Sve je veći broj poticaja u određenom vremenu, a obrada informacija se ne ubrzava. Od alata za prikupljanje informacija, čitanje i pisanje su ključni. Nekoliko europskih istraživača bavi se fenomenom nazvanim funkcionalno onepismenjavanje. Termin funkcionalna nepismenost osmišljen je posljednjih godina dok je njegov uvrježeniji naziv funkcionalni analfabetizam. Brojni mjerni instrumenti već su uvedeni u nacionalna i internationalna vrjednovanja kompetencija. Ta pojava snažno utječe na djecu i odrasle koji žive u nepovoljnim uvjetima. To je najvidljivije među mladima koji pohađaju strukovne škole. Stoga je bitno otkrivanje nepismenih i njihovo uključivanje u individualne razvojne projekte. Rad je usmjeren na romsku etničku skupinu kao skupinu koja je pred opasnošću da postane nepismena.

Ključne riječi: romska etnička manjina, jezične poteškoće, funkcionalna nepismenost, razvojni obrazovni programi

INTERKULTURALIZAM U OSNOVNOŠKOLSKOJ NASTAVI HRVATSKOGA JEZIKA

mr. sc. Emilija Reljac-Fajs
Učiteljski fakultet u Rijeci, Hrvatska
emilija@ufri.hr

Sažetak: Interkulturalizam kao pokret modernih demokratskih država s kraja dvadesetoga, odnosno početka dvadeset i prvoga stoljeća, još nije zaživio. Od mnogih se ljudskih djelatnosti, posebice od odgoja i obrazovanja, očekuje preuzimanje interkulturalističkih ideja i njihova realizacija. Velika su očekivanja od nekih nastavnih predmeta u osnovnoškolskoj nastavi. Težište je na nastavi jezika pa tako i nastavi hrvatskoga jezika. U sadašnjoj osnovnoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika interkulturalističke se ideje mogu promicati putem filoloških grupa slobodnih aktivnosti jer su direktno povezane s jezikom.

Ključne riječi: filološka grupa, hrvatski jezik, interkulturalističke ideje, osnovnoškolska nastava, slobodne aktivnosti.

INTERKULTURALIZAM U NASTAVIENGLESKOGA JEZIKA U NIŽIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE

mr. sc. Ester Vidović
Učiteljski fakultet u Rijeci, Hrvatska
ester@ufri.hr

Sažetak: U udžbenicima engleskoga jezika za niže razrede osnovne škole sadržaji se iz područja kulture i civilizacije zemalja engleskoga govornoga područja obrađuju najčešće u sklopu pojedinih nastavnih jedinica. Jedan je od primarnih ciljeva ovih sadržaja osvješćivanje razlika unutar kultura, ali isto tako i pronalaženje sličnosti, tj. dodirnih točaka među kulturama. Ovdje se ne misli nužno na kulturalne razlike između anglosaksonskih zemalja s jedne i Hrvatske s druge strane, veći na razlike između samih zemalja engleskoga govornoga područja kako na kulturološkoj tako i na leksičkoj razini. Na taj način učenici sudjeluju u sučeljavanju nacionalnih simbola, znamenitosti, običaja i tradicija zemalja engleskoga jezičnoga izraza međusobno i u usporedbi s Hrvatskom, ali i u promišljanju leksičkih razlika između različitih varijanta engleskoga jezika i njihovih istoznačnica u hrvatskome standardnom jeziku. Uz posebnosti svake od navedenih kultura ističu se i međukulturalne sličnosti koje pridonose izgrađivanju skladnih interkulturalnih odnosa.

Ključne riječi: anglosaksonske zemlje, engleski jezik, interkulturalni odnosi, nacionalni simboli, običaji, znamenitosti

GLAZBA I INTERKULTURALNOST

mr. sc. Jasna ŠulentićBegić
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska
jsulentic@ufos.hr

Sažetak: Kroz povijesni prikaz razvoja glazbene kulture može se vidjeti da su mnogi narodi sudjelovali u njezinom razvoju. Glazbena se kultura razvijala ispreplitanjem stvaralaštva različitih naroda i različitih kultura te je ona u svojoj biti multikulturalna umjetnost. Na nastavi glazbene kulture pjeva se i sluša hrvatska glazba, ali i glazba ostalih naroda. Upoznavanjem vlastite kulture razvija se svijest o vlastitom kulturnom identitetu. Slušanjem glazbe i pjevanjem pjesama drugih naroda upoznaje se njihova kultura. To pridonosi razvoju interkulturalnosti. Tijekom školske godine 2004./05. provedeno je istraživanje u OŠ Franje Krežme u Osijeku o primjeni otvorenog modela nastave glazbe u osnovnoj školi. Istraživanje je obuhvatilo učenike od 4. do 8. razreda. U ovom radu izdvojeni su sadržaji koji se odnose na 7. razred. Analizirani su pripadajući izvedbeni program i istraživački dnevnik, koji su nastali kao rezultat istraživanja. S obzirom da je glazba u svojoj biti multikulturalna proizlazi da su nastava glazbene kulture i otvoreni model zasnovani na interkulturalnosti.

Ključne riječi: nastava glazbe, otvoreni model, multikulturalnost, interkulturalnost, kulturni identitet, osnovna škola

INTERKULTURALNO ISKUSTVO UČENIKA NIŽIH RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE NA NASTAVI GLAZBENE KULTURE

mr. sc. Tihana Škojo
I. gimnazija Osijek, Hrvatska
tihana.skojo@skojo.hr

Sažetak: Na nastavi glazbene kulture učenici imaju prilike upoznati se s većim brojem umjetničkih djela skladatelja različitih nacionalnosti. Učenici tako upoznaju vrijednu umjetničku glazbu, ali i jedan dio vlastite kulture ili kulture nekog drugog naroda. Osim na taj način interkulturalno iskustvo učenici nižih razreda osnovne škole mogu doživjeti i tako da im se omogući interkulturalni dijalog s drugim kulturama, odnosno suradnja s učenicima iste dobi, ali različitog kulturnog podrijetla. U ovom radu daje se prikaz istraživanja koje se bavilo upravo tim pitanjem, dakle, pitanjem mogućnosti ostvarivanja interkulturalnog dijaloga među učenicima koji potječu iz različitih kultura. Proveden je projekt kojim se nastojalo ostvariti što intenzivniji interkulturalni dijalog između djece hrvatskog i mađarskog podrijetla s tim da je najveći naglasak stavljen na upoznavanje glazbene kulture tih dvaju naroda. U ovaj projekt bili su uključeni učenici trećih razreda dviju osječkih osnovnih škola: Osnovne škole Antuna Mihanovića u Osijeku i Prosvjetno-Kulturnog Centra Mađara u RH.

Ključne riječi: interkulturalnost, učenici nižih razreda osnovne škole, nastava glazbene kulture, mađarska kultura, hrvatska kultura

ŠKOLSKI PJEVAČKI ZBOR U MEĐUNARODNOJ INTERKULTURALNOJ SURADNJI

mr. sc. Vesna Svalina
Učiteljski fakultet u Osijeku, Hrvatska
vesna.svalina@os.t-com.hr

Sažetak: Postoje razne mogućnosti za uključivanje učenika osnovnih i srednjih škola u interkulturalni dijalog s mladima koji potječu iz drugačijih kultura od njihove. Takav dijalog može se posebno uspješno ostvariti s učenicima uključenim u rad školskih pjevačkih zborova. S njima je moguće organizirati razne interkulturalne susrete na lokalnoj i međunarodnoj razini. Posebno ćemo istaknuti neke od mogućih oblika suradnje koji se ostvaruju na međunarodnoj razini. U radu je opisana međunarodna interkulturalna suradnja u koju su bili uključeni učenici Glazbene škole Franje Kuhača iz Osijeka. S učenicima srednje glazbene škole pokrenut je projekt koji je imao za cilj organiziranje odlaska školskog pjevačkog zbora na međunarodno natjecanje u Italiju (Venezia in Musica) u travnju 2010. godine. Namjera je bila da zbor na tom natjecanju predstavi kulturu naše zemlje i našega grada te da članovi mješovitog pjevačkog zbora tom prilikom dobiju mogućnost upoznavanja i neke druge kulture. To je u okviru spomenutog natjecanja doista i moguće ostvariti, jer se na njemu svake godine okuplja velik broj zborova iz različitih zemalja svijeta. Provedbom ovog projekta nastoji se ispitati u kojoj je mjeri moguće ostvariti kvalitetan interkulturalni dijalog među mladima koji dolaze iz različitih kulturnih okruženja, a ipak imaju zajedničkih poveznica: aktivno bavljenje glazbom i pjevanje u zboru.

Ključne riječi: interkulturalnost, interkulturalni dijalog, glazba, kultura, mladi, pjevački zbor, međunarodna suradnja